Barrierefreiheit aktivieren
14°C weather in Vela Luka, croatia

VELA LUKA OBILJEŽILA DVIJE GODINE OD ODLASKA OLIVERA DRAGOJEVIĆA

08/01/20

 Datum 29.srpnja, čini se, bit će zauvijek dan u kojem će se Vela Luka, Hrvatska, pa i svijet prisjećati Olivera Dragojevića. Ove godine dvije je godine od kada nas je napustio naš stari morski vuk, glazbenik, pjevač, prijatelj i čovik. Vela Luka cijeli tjedan posvetila je svom Oliveru, no jučerašnji dan bio je kulminacija svih nota i osjećaja koje je Oliver utkao u generacije svojim pjesma, glasom, energijom i pojavom.

Dan je započet polaganjem vijenca na njegovom posljednjem počivalištu, zatim nastavljen misom u crkvi Sv. Josipa te recitalom, potom su se njegovu grobu poklonili i pripadnici Hrvatske ratne mornarice, dok nas je u večernji dio manifestacije uvela promocija knjige Zlatka Galla „Trag u beskraju“, a Zlatko nas je ujedno uveo i u večernji koncert kojim se slavi sve ono što je Oliver bio i tragom nam ostavio. Njegov nećak, Petar Dragojević, otvorio je koncert pjesmom „Kad mi dođeš ti“ a nastavio „Tragom u beskraju“, pjesmom koja mu mnogo znači, budući da ju je Oliver otpjevao na Petrovom vjenčanju za prvi ples. Nakon Petra, Oliverovi Dupini izveli su „Nadalinu“ a Dražen Bogdanović na saxu „Molitvu za Magdalenu“. Nina Badrić oduševila je nizom Oliverovih najpoznatijih ali i najzanimljivijih pjesama, od „Dešperadun“ do „Skalinade“ ili „Malinkonije“.
Nakon Nine, na pozornicu je izašao Petar Grašo koji je sve prisutne začarao izvedbama pjesama „Nocturno“, „Dobro jutro tugo“, „Dva put sam umra“, „Nedostaješ mi ti“. Večer je završena skupnim interpretacijama pjesama „U ljubav vjere nemam“, „Cesarica“, „Što to bješe ljubav“ i „Moj lipi anđele“.
To što je tu večer Vela Luka bila, teško je opisati riječima. Spoj neopisive energije vladao je cijelim otokom no pjesma koja je izlazila iz svakog kantuna potpuno je zavladala, jer pjevalo se na pozornici, ispred nje, na rivi u hodu, u kafićima, ispred video zidova, s brodova i barki...Pjesma i Oliver osjećali su se u svakom djeliću mjesta i u svakom, namjernom ili usputnom prolazniku.
Vela Luka drugu godinu zaredom poslala je najljepši pozdrav svom Kapetanu a tome se priključio i cijeli svijet jer su live streamove Hrvatskog Telekoma i narodnog pratili iz cijelog svijeta, od Buenos Airesa, ili Londona do New Yorka, od Francuske do Kanade, od Ploča, preko Umaga do Iloka, ili Zagreba (da ne nabrajamo) i naravno, njegovog Splita. Uz Petra Dragojevića, Ninu Badrić, Dupine, Bogdanovića i Petra Grašu, da večer bude čista čarolija pobrinuli su se članovi gudačkog kvarteta, razni instrumentalisti, dirigent Alan Bjelinski te producent Ante Gelo.

Sutradan, 30. srpnja, u Veloj Luci, također na pijaci ispred crkve Sv. Josipa, imali smo drugi po redu koncert, pod nazivom „Evo mene među moje“ na kojem su mlade hrvatske glazbene nade obojale su Vela Luku jednom sasvim novom energijom.
Ovaj put, svjetla pozornice uperena su bila u 16 pjevača i pjevačica, mladih i obećavajućih talenata, koje su većinom iznjedrile popularne emisije A-strana i The Voice.
Tako su već mnogima omiljena imena zasjala pod velolučkim nebom, nižući najljepše pjesme Oliverove bogate diskografije - Mia Dimšić, Vinko Ćemeraš, Albina Grčić, Marko Kutlić, Matija Cvek, Uršula Najev, Dino Jelusić, Iva Ajduković, Antonela Đinđić, Jure Brkljača, Sabrina Hebiri, Petra Oreč, Dino Perić, Alen Đuras, Josip Palameta i Petra Roško - otvorili su koncert zajedničkom izvedbom pjesme „Dobar dan“.
Nakon toga, nizali su se sve one pjesme i stihovi, njih teško odabranih tridesetak, koje su najljepše i najbolje zaokružile cijelu priču, od „Dobro jutro tugo“, „Pismo moja“, „Što to bješe ljubav“, „Što učinila si ti“, „Nisam te zaslužio“, „Vridilo je“ preko „Gdje to piše?“, „Tko sam ja da ti sudim“, „Ljubav je tvoja kao vino“, „Cesarica“, „Moj lipi anđele“ i naravno „Trag u beskraju“.
Neke izvedbe ostavile su publiku pod posebnim dojmom pa je tako Uršula Najev interpretacijom pjesme „Ništa nova“ ostavila sve bez daha i dobila najveći spontani aplauz publike, dok je Sabrina Hebiri svojim emotivnim nastupom u trudnoći donijela suze i emociju na pozornicu prilikom izvedbe pjesme „Ključ života“. Mia Dimšić oduševila je prisutne izvedbom pjesme „Oprosti mi pape“ a trenucima kada je aktualni pobjednik The Voicea, Vinko Ćemeraš, izvodio posljednje stihove „Nocturna“, Vesna Dragojević nije mogla suspregnuti suze.
Večer je završena zajedničkom izvedbom šesnaest glazbenika, a na redu su bile „Cesarica“ i„Moj lipi anđele“ te „Vjeruj u ljubav“ dok je posljednja, „Galeb i ja“, uz velik i dugotrajan pljesak publike odjekivala Vela Lukom još do dugo u noć.
Načelnica Općine Vela Luka, Katarina Gugić, na kraju programa zahvalila se svima prisutnima, svima koji su pratili kako Vela Luka diše zadnjih dana te disali s njom, Oliverovoj obitelji, glazbenicima, suradnicima, Velolučanima i svima onima koji pomažu osvijetliti i dalje Oliverov trag u beskraju.

Treći ujedno i završni koncert kojim je službeno i završena manifetsacija „trag u beskraju ” sjećanja na Olivera u Veloj Luci završava u petak, 31. srpnja uz večer jazza i koncertom Ines Tričković i benda.
Na prepunoj pijaci, pred mnogobrojnom publikom, Veloj Luci se po prvi puta predstavila Ines Tričković sa svojim bendom; Hrvoje Galer na klaviru, Borko Rupetina na bubnjevima te Zvonimir Šestak na kontrabasu .
Radi se o vrsnim glazbenicima koji su svoju karijeru uglavnom gradili izvan granica svoje zemlje, nastupavši diljem svijeta.
Na samom početku večeri, Ines se u vrlo emotivnom govoru obratila publici, ne skrivajući da je prepuna emocija i da je za ovo mjesto vežu divna sjećanja, napose ona iz djetinjstva.
Naime publici je manje poznato da je ona Oliverova nećakinja, te da je zaista imala veliku sreću što je upravo uz njega glazbeno stasala, a da je on sam ostavio veliki trag na njen glazbeni izričaj.


*Zbog trenutačne epidemiološke situacije, a sukladno uputama i mjerama HZJZ-a, prva dva koncerta mogla su se pratiti iz ugostiteljskih objekata u Veloj Luci, video zidova okrenutih prema moru, te online putem Max Tv-a, Max Tv to Go-a, te Youtube kanala Hrvatskog telekoma.


Fotografije: Saša Prižmić