hr en de it

ODRŽAN KONCERT "TRAG U BESKRAJU"

31/07/2019
Gasi se rasvjeta, na video-zidu Oliverova fotografija.
Tišina, a potom instrumental.
Gall čita Oliverove riječi, negdje tamo iz backstagea.
Opet tišina.
Ovako je sinoć započela naljepša i najintimnija glazbena večer koju je Vela Luka ikad imala.
„Sa Šakom suza, vrićom smija” na pozornicu dolazi Tedi Spalato.
Pridružuju se Alan Bjelinski, Ante Gelo, Antonio Serrano, Dupini, Zorica Kondža, Nikša Bratoš, gudački orkestar. Ne, nisu to samo vrhunski glazbenici, to su prije svega njegovi prijatelji i zato su večeras tu.
Sinoć je u Veloj Luci, rodnom mjestu Olivera, na jednoj maloj pijaci, istoj onoj na kojoj je tako rado nastupao, okupljeno toliko dobrih ljudi, toliko vrhunskih glazbenika, njegovih prijatelja i njegova obitelj.
Bila je to večer kakvu bi i on sam volio i ako je negdje od gore slušao, sigurno se smijao i rekao, „ma nisu ni loši, niko ne distonaje, lipa je atmosfera i svako malo kogod vrže niku bazu”.
Nije bilo patetike, nije bilo klasičnog vođenja, jer što reći o tom iznimno velikom čoviku koji sebe nikad nije takvog vidio?
Sinoć su o njemu pričale njegove pjesme, a njegovi prijatelji su podijelili po neku crticu iz njihovih glazbenih druženja.
Na binu se penje i klapa Ošjak i kreće svima omiljena „Jo da mi je”
Cijela pijaca kao zbor, cijela riva kao jedno, pjeva ovu naizgled malo znanu pjesmu, poput himne, a riječi „ što bi voli kad bi samo moga, u bonaci svrgat na srid vale, gledat Luku i vrh kampanela, u sutonu dok se svitla pale”, pjevali smo svi i gutali suze, ali ispjevali smo je do kraja. Jer tako bi i on volio.
Dolazi i Gibonni, priča o Familiji, posljednjem albumu, ali i o onoj drugoj, Oliverovoj familiji čiji je član postao davno, priča kako su surađivali, kako su se družili, „kako je pas pojia Cesaricu”, pjesmu koja je poslije obilježila njihovu suradnju, a čije ime danas nosi najveća hrvatska glazbena nagrada.
Kratku pričicu o prijateljstvu s malo riči, a puno nota, zajedničkim trenucima na moru i u ribolovu potom priča Vinko Barčot. Prisjeća se kako je baš Vesna zaslužna za Oliverovu izvedbu pjesme „Kad mi dođeš ti“.
Večer zatvara načeLnica koja u kratkoj izjavi zahvaljuje svima, a najviše njemu, koji nas je večeras okupio i čije glazbene niti će nas i dalje vezati.
Potom Vesna Dragojević preuzima nagradu za vrhunska diskografska postignuća. Zahvaljuje svima, smatra da je bila hrabra i da se dobro držala cijeli koncert. U obraćanju publici kaže da je Oliver bio više naš, nego njihov, misleći na obitelj. I cijela je obitelj to znala i pustili su mu to, jer da nisu, večeras ne bi bili ovdje svi ovi divni ljudi, njegovi prijatelji. Poručuje i kako je sve napravio planski, tako i svoj odlazak naštimao baš usred ljeta kako bi se svake godine mogli ovdje na pijaci mogli ponovno okupljati.
Aplauz.
Tišina
Cijela Vela Luka spontano započinje pjevati „Vjeruj u ljubav“.
Jer tako je sve i počelo i zato smo večeras svi bili ovdje
Zbog ljubavi prema Oliveru, zbog ljubavi prema glazbi, ljubavi prema obitelji i prema rodnom mjestu.
„Kapetane, ovamo je sve kako triba i sve ovo more samo je za te.”

 

Fotografije: Saša Prižmić